Žitarice su najrasprostranjenije i najvažnije od svih kulturnih biljaka za ishranu ljudi, životinja, te kao sirovina u prehrambenoj industriji.

Žitarice su najrasprostranjenije i najvažnije od svih kulturnih biljaka za ishranu ljudi, životinja, te kao sirovina u prehrambenoj industriji. Plodovi su bogati ugljikohidratima, bjelančevinama, celulozom, mineralima i vitaminima, a sadrže vrlo malo masti. Najvažnije su pšenica, kukuruz, ječam, raž, zob i triticale.
Postoje ozime i jare sorte žitarica, a kukuruz se klasira po grupama zrenja od 100 do 1000, pri čemu su hibridi iz grupe 100 do 300 – rani, 400 i 500 srednji i preko 600 – kasni hibridi. U ishrani se koriste cijela zrna, brašno i prerađevine i proizvodi pekarske industrije (hljeb, tjestenine...).
Pšenica može biti tvrda, srednje tvrda, prekrupljena i mekana. Tvrda pšenica je tip pšeničnog zrna koji potječe od vrste Triticum durum i taj se tip pšenice koristi za proizvodnju špageta i makarona. Srednje tvrda pšenica je srednje tvrdo pšenično zrno od kojeg se proizvodi brašno. Pšenično se zrno sastoji od tri dijela - ljuske, središnjeg dijela (endosperma) i klice. Upravo od tih dijelova dobivaju se svi cjeloviti proizvodi od pšenice poput mekinja, klica, pahuljica preko bulgura i cous-cousa do proklijalih zrna pšenice.
Kukuruz Kukuruz je uz pšenicu i rižu, jedna od tri vodeće kulture u svijetu. Od svih žitarica ima najveću potencijalnu rodnost. Sadrži 72% skroba, 10,3% bjelančevina, 4,0% ulja, 2,0% šećera i 1,4% pepela. Svi dijelovi biljke kukuruza mogu se iskoristiti, bilo kao hrana (ljudska i stočna) ili za industrijsku preradu. Od kukuruza se u svijetu proizvodi više od hiljadu raznih proizvoda..
U odabiru ekološki pravilnog plodoreda za uzgoj žitarica uvijek je dobro dio oranica zasijati nekom od kultura zelene gnojidbe. Mahunarke (leguminoze) mogu primjerice na sebe fiksirati dušik iz zraka i unositi ga u tlo. Povrh toga nakon lupine i graška u tlu raste sadržaj kalcija. Kulture pak poput različka povećavaju sadržaj fosfora u tlu, dok facelija i kukolj povećavaju sadržaj kalija. Biljke koje prezime u pravilu se pokose još zelene, a zatim se zaoru u tlo. Na taj se način povećava i ukupni sadržaj organske tvari u tlu (potiče život i plodnost).
