Zadovoljstvo uzgoja, berbe i doživljaja okusa vlastitoga svježeg voća jedno je od velikih čari vrtlarenja.

Ljubitelji uzgoja voćki uvijek žele da njihov urod bude bogat i zdrav. Podizanje voćnjaka je najsloženiji i najodgovorniji posao u voćarstvu, pa se greške pri izboru i sadnji ne otkrivaju blagovremeno, a kad se otkriju ne mogu se ispraviti.

Sadnice voća se sade u jesen i proljeće. Jesenja sadnja ima dosta prednosti u odnosu na proljetnu sadnju: veliki izbor sorti, brži prijem sadnice i rast u prvoj godini.
Za podizanje voćnjaka najpogodnija su ravna i valovita, do blago nagnuta zemljišta. Gustoću sadnje uslovljava podloga voćke, te razlikujemo: slabo-bujne podloge, srednje bujne i bujne (sijanac) podloge. Ukoliko podižete voćnjak, najbolje je da se obratite za savjet stručnjacima u pogledu izbora sorte, načina sadnje i zaštite sadnica u toku vegetacije.
Kod sadnje u proljeće rast je slabiji u prvoj godini, kratak rok sadnje, potreba za zalivanjem, što povećava troškove. U našim klimatskim uslovima oktobar i novembar su idealni termini za sadnju vrsta sadnica, pa je i naša preporuka da se držimo tih termina. Prije sadnje voćaka neophodno je izvršiti
određene pripreme za sadnju: napraviti plan , odabrati sorte , pripremiti zemljište, izvršiti duboko oranje ili kopanje pojedinačnih jama itd. Od navedenih pripremnih radnji zavisi i vaš uspjeh , što podrazumijeva konsultovanje sa stručnjacima – voćarima. Najvažniji faktor u podizanju voćnjaka je sadnica. Sadi se pretežno jednogodišnja sadnica, treba imati najmanje tri skeletna korjena dužine 20-30 cm i da su obrasli sitnim korjenjem. Nadzemni dio treba da je dug najmanje 1 metar, a izuzetak čine višnja i breskva do 0,70 metara. Treba da su kalemljene na visini od 10 do 15 cm iznad zemlje, a mjesto kalemljenja dobro sraslo.
